S velikim zadovoljstvom predstavljamo izložbu MOJA NANA, nastalu zahvaljujući toplom odazivu korisnika Gradske knjižnice Pag koji su velikodušno ustupili fotografije svojih nana u tradicionalnoj nošnji – fuštanu (kotula i komeš)[1]. Zbirka od ukupno 468 fotografija donosi neprocjenjiv pogled u prošlost: u svakodnevicu, odijevanje i obiteljske trenutke žena koje su svojim prisustvom oblikovale identitet Paga.
Svaka fotografija u izložbi nosi sa sobom ime, prezime, obiteljski nadimak i – kad je to bilo moguće – godinu nastanka. Imena nisu skrivena, jer cilj ovog projekta nije samo vizualna prezentacija, već očuvanje osobnih i kolektivnih priča koje pričaju o vremenu koje sve brže blijedi s paških ulica.
Kroz izložbu MOJA NANA stvaramo most između prošlosti i sadašnjosti, a ujedno postavljamo temelje za buduće aktivnosti na očuvanju kulturne i etnografske baštine.
Ovom inicijativom čuvamo i prenosimo ono što je najvrednije: sjećanja, običaje i baštinu grada Paga, da bi i buduće generacije znale prepoznati vrijednosti koje su nas oblikovale.
Sljedeće godine projekt se nastavlja likovnom izložbom slika umjetnice Fianait Dore Maye, koja će na temelju odabranih fotografija stvoriti nove, slikarske interpretacije ovih dragocjenih prizora.
U 2027. godini planira se izdavanje fotomonografije MOJA NANA kao trajne zahvale svima koji su sudjelovali i kao dokument jednog vremena – vrijednog, skromnog i ponosnog.
[1] *Kustić, Nikola. Cakavski govor grada Paga. Zagreb: Društvo Pažana i prijatelja grada Paga, 2002.
fuštan – suknja s oplećkom, str. 169.
kotula – podsuknja, suknja, str. 212.
komeš – vrsta buze, str. 208.
NERINA ECKHEL, recenzija
Uz izložbu „Moja nana“
Često se čuje da je otok Pag – otok kamena, soli i čipke – jedno od prepoznatljivih obilježja zavičajnog identiteta pojedinog prostora, svakako je i kao tradicijska narodna nošnja. Svečanu nošnju grada Paga, od koje ovog puta ističemo prepoznatljivu žensku platnenu košuju i pokrivacu ukrašenu paškim tegom i čipkom, vunenu suknju s prslučićem, svilenu traversu i plišani jaketin, često vidimo na folklornim nastupima ili svečanim prigodama.
Na paškim ulicama do nedavno susretali smo uglavnom starije žene u svakodnevnoj odjeći, ponekad nazivanoj i „fuštan“. Sastoji se od kotule (suknje rezane u struku, traveše (pregače), komeša i jaketina (bluze i kaputića) izrađenih iz tvornićkih materijala crne ili tamnih zagasitih boja, ponekad sa sitnim otisnutim uzorkom. Zimi bi se preko ramena zagrtao pleteni vuneni rubac – šijalet.
Još tada 24.01.2010. godine u „Zadarskom listu“ mogli smo pročitati razgovor s gospođom Fani Sabalić (rođ.1937.god.) koja je rekla: …“Sve smo mi već stare i šteta da naše mlade više ne nose fuštane. Kada mi odemo s ovog svijeta, fuštani će biti samo u ormarima i u škrinjama. Pohranjeni kao prošlost, tradicija… Doista, za dvadesetak godina više neće biti žena koje nose ovu našu predivnu nošnju. Šteta, šteta….“
Danas 2025. godine vidimo da se njezine rijeći nažalost ostvaruju.
Zato nas izložba MOJA NANA kroz niz izloženih fotografija (od 468 sakupljenih) vraća u vrijeme kada su paške nane bile ne samo važni cijenjeni članovi svake obiteljske zajednice, več i čuvarice baštine i zavičajnog identiteta grada i otoka Paga.
Nerina Eckhel, etnologinja